Objave

Objavljeno

Planinarenje na Mačkov vrh, nedjelja, 12.1.2025.

-Prijevoz: osobni automobili

-Mjesto i vrijeme okupljanja: Autobusna stanica Pazin u 8:00 h

Vožnja iz Pazina prema Kastvu, gdje se parkiramo.

Početak pohoda u 9:00 h

-Vrijeme hodanja: oko 5-6 sati (kružna staza)

-Težina staze: tehnički lagana i kondicijski srednje teška staza

-Oprema: Standardna oprema za nisko gorje, zaštita od sunca i kiše u skladu sa vremenskim prilikama.

-Hrana i piće: vlastiti aranžman

-Opis puta: Vozimo se od Pazina do Kastva. Okupljamo se ispred gradskih vrata kod gradske lože u Kastvu. Krećemo prema Kastavskoj šumi, hodamo šumskim i planinarskim stazama (R.P.O.) prema Mačkovom vrhu (504 m.n.v.). Mačkov vrh je kontrolna točka na Riječkoj planinarskoj obilaznici i na njemu se nalazi pečat (KT 13). Nakon toga idemo prema polaznoj točki gdje završavamo izlet.

-Vodič: Dalibor Jakovčić (098 168 4149)

–Prijave: do 11.1.2025. porukom na telefon vodiča

-Napomena: Prijavom na izlet svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu; da je član HPS-a, te da pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Organizator zadržava pravo izmjene plana i programa izleta obzirom na objektivne i nepredvidive okolnosti na samom izletu, te u slučaju loših vremenskih uvjeta ima pravo otkazati ili odgoditi izlet.

 

Objavljeno

Zimska vježba na Snežniku, 22.12.2024.

Izvješće o planinarenju i vježbi na Snežniku

 

Naziv izleta : planinarenje u zimskim uvjetima (zajednička vježba članova VOPPD, vodiča i članova društva)

Datum održavanja izleta : nedjelja 23.12.2024.

Vodiči: Alberto i Patricija Jedrejčić

Članovi VOPPD: Goran Kliman i Saša Dobrić

Trajanje izleta : jednodnevni

 

Vrsta prijevoza : osobnim automobilima

Polazak iz Pazina u 6:30 h, povratak u Pazin u 16,00 h

Broj sudionika : ukupno četrnaest

Ukupno trajanje hodanja : 4 sata (dva h uspona i dva h spusta)

 

Kratki opis izleta :

Nakon što smo svima podijelili opremu i namjestili dereze krenuli smo na pješačenje iz Sviščaka put Snežnika. Na stazu smo pristupili u 8 : 30 h. Hodali smo po zasnježenom putu na kojem nije bilo potrebno koristiti dodatnu opremu (dereze, žabice…) jer je snijega bilo vrlo malo a staza je lijepo ugažena i bez leda.

Nakon 2 h hoda došli smo do doma Draga Karolina. Utoplili smo se, popili čaj, marendali.

Članovi Visokogorskog odsjeka dali su upute o korštenju tehničke opreme članovima koji su po prvi puta imali priliku susresti se sa zimskim uvjetima i korištenjem tehničke opreme.

Vodiči i članovi VOPPD namijestili su dereze svim članovima pa smo krenuli na zaleđeni vrh Snežnika. Puhala je jako jugo te nosilo čestice snijega, vidljivost je bila nikakva, ali uspjeli smo napraviti zajedničku fotografiju. Uvjeti nisu bili povoljni za pokazne vježbe zaustavljanja cepinom. Članovi koji su po prvi puta iskusili zimske uvjete ovo je bila prava vježba u smislu spuštanja u derezama. Spustili smo se do Sviščaka u najboljoj namjeri da se u domu ugrijemo tanjurom tople jote ali nažalost nije bilo mjesta pa smo se zahvalili članovima Voppd i krenuli sretni kućama.

  

Objavljeno

Izvještaj sa planinarenja Mudna dol

Izvješće o izletu

 

Naziv izleta : Mudna dol

Datum odrzavanja izleta : nedjelja 27.10.2024.

Vodiči (članovi VOPPD odsjeka): Goran Kliman i Lea Bertoša

Trajanje izleta : jednodnevni

 

Vrsta prijevoza : osobnim automobilima

Polazak iz Pazina u 7 : 00 h, povratak u Pazin u 16,00 h

Broj sudionika : ukupno šest

 

Kratki opis izleta :

Stavljanjem Mudne doli u kalendar pohoda krajem listopada, bile su velike šanse da ne pogodimo povoljne uvijete za siguran prolaz kanjonom. Što smo tražili, to smo i dobili – nekoliko napetih dana svakodnevnog provjeravanja prognoze, komuniciranja s domarom Planinarskog doma Hahlić radi stvarnog stanja “na terenu”, te spremnosti da se okrenemo i odemo alternativnim putem ako dolaskom u kanjon procijenimo da stijena nije dovoljno suha.

Jutro nas je počastilo predivnim pogledom na Hahliće, no pogled s njih, kako će se kasnije pokazati, nismo uspjeli uloviti. Zbog radova u Podkilavcu morali smo parkirati nešto prije uobičajenog parkinga kraj rijeke Zale, gdje smo stali proučiti info-ploče o planinarskim i biciklističkim stazama Hahlića i odmah se inspirirali za buduće izlete.

Nakon nešto manje od sat vremena pristupa kanjonu, vidjeli smo da nismo jedini koji smo se te nedjelje ohrabrili u Mudnu dol. Srećom – voda se nije prelijevala preko prve i najviše okomice staze, a stijena je djelovala dovoljno suho da joj damo šansu. Odahnuvši zbog toga, nas šestero oprezno je krenulo uz sajlu i metalne stepenice. Redali su se zanimljivi skokovi, korita, stijene kanjona, mahovina, otpalo lišće, tu i tamo koje postavljeno uže, klin, ruka pomoći i osmjeh prijatelja, čuđenje ljepotama prirode, koja fotka mobitelom i pokoji spomen vrhova Hahlića, ali i hrane i piva za koje smo se nadali da će nas dočekati u domu. Pri izlazu iz kanjona skidamo kacige i nastavljamo strmi uspon okruženi livadama istočnog i zapadnog grebena. Promatramo kako zelena polako prepušta pozornicu jesenjim bojama za njihovih čarobnih pet minuta. Uživamo u svježem zraku i šuštanju lišća, a nešto manje u hrpama odjeće koje nalazimo putem i koje pokreću raspravu o tome kako su se tamo našle. Ne veselimo se ni činjenici da uskoro ulazimo u oblak.

Malo promrzli, obeshrabreni maglom u kojoj smo se našli, gubimo inspiraciju za uspon na neki od vrhova. Sramežljivo prolazimo kraj skretanja za Vidalj, pa Dnić i Fratar i žurimo na okrjepu u dom.

To je bila dobra odluka: dom je bio pun. Bilo je planinara ispred doma i u domu – taman smo uspjeli uloviti zadnje porcije povrtne maneštrice i jote s kobasicom, toliko dobre da su neki uzeli i repete. Uz piće i iće smo dali oblaku dovoljno vremena da se predomisli i otkrije nam ipak malo Kvarnerskog zaljeva, Grobnišćine ili Učke, ali ništa. Na vrhove ćemo drugi put. Krećemo preko čeke prema Podkilavcu. Veselo čavrljajući i diveći se fotogeničnosti magle i valovitih livada, već polako skidamo gornje slojeve odjeće, preskačemo pastire i čujemo zvona krava – još malo pa gotovo.

Sretno smo se spustili i odvezli u Istru. Uvjeti nisu bili najbolji, ali su bili dovoljno dobri da se podružimo, odradimo zamišljeno, vidimo prirodu u pravom jesenskom izdanju, umorimo tijelo, usrećimo um i uz onaj dobar osjećaj kažemo: “ma ćemo lipo spat!”. Hvala Hahlići, do drugog puta!

Lea Bertoša

Objavljeno

Vježba hodanja u zimskim uvjetima; Snežnik, 22.12.2024.

U suradnji s Visokogorskim odsjekom organizira  se pohod i vježba hodanja u zimskim uvjetima.

Vježba je namijenjena svim članovima Društva kako bi se stekle osnovne vještine u hodanju u zimskim uvjetima (postavljanje dereza, hodanje u derezama,  načinima  kretanja u zimskim uvjetima)

Sviščaki 1243m/nv – Snežnik 1796 m/nv

Slovenija

Nedjelja, 22.12.2024.

Polazak:  6,30 h    autobusna stanica Pazin. Prijevoz osobnim automobilima.

Snežnik ili Veliki Snežnik  s nadmorskom visinom 1796 metara je najviši vrh Notranjske. Izdiže se iznad prostranih šuma na južnom rubu Slovenije, to je ujedno i najviši izvanalpski vrh. S nadmorskom visinom gotovo 1800 m predstavlja granicu između Jadranskog mora i kontinenta, zato je cijelo područje kako i samo ime govori, bogato snijegom koji se zadržava sve do svibnja. Upravo je zato pogodan za vježbe u zimskim uvjetima.

Opis puta: vožnja preko Rupe do Ilirske Bistrice. U centru Ilirske Bistrice treba skrenuti desno prateći putokaz za Sviščaki prema cesti za Lošku dolinu, od kuda nam preostaje još 19 km po asfaltnoj cesti do planinarskog doma Sviščaki (zaustavljamo se na parkingu iznad doma) te će tu biti ishodište naše ture.

Od parkinga do vrha Snežnika savladavamo visinsku razliku pri usponu 740m te će nam biti potrebno cca 2h za uspon te isto toliko za silazak. Ukupna dužina staze je 11 km. Minimalna visina 1231 m, maksimalna 1796 m. Visina polazišta 1243 m a  visina odredišta 1796 m. Prosječan nagib 15%.

Ispod samog vrha Snežnika nalazi se planinarska kuća Draga Karolina, koja je opskrbljena jelom i pićem.  Snežnik spada u sredogorje, ali se može uspoređivati sa alpskim vrhovima po panorami i vidicima. Pogled seže do Kvarnerskih otoka i Velebita, do Kamniških i Julijskih Alpi, pa čak i Dolomita. Nakon odmora na vrhu Snežnika krećemo prema Malom Snežniku te se preko Grde Drage spuštamo do planinarskog doma na Sviščakima.

Karakteristike staze: obzirom da svladavamo nadmorsku visinu od 740 m staza spada u VR3 (umjereno zahtjevne staze); kondicijska zahtjevnost je K1– lagano (manje od 5 h hoda); T1 – tehnički nezahtjevna staza.

Oprema: Planinarska oprema za sredogorje i zimske uvjete;  prilagođena vremenskim uvjetima sa zaštitom od kiše, sunca i vjetra,  štapovi, kapa, rukavice, prva pomoć; dereze, kaciga, cepin… Ukoliko netko nema opremu i nema od koga posudit, neka se javi pa ćemo pokušati i sa strane društva organizirati posudbu koliko god bude moguće.

Dokumenti: osobna iskaznica ili putovnica, planinarska i zdravstvena iskaznica.

Hrana i piće: Iz ruksaka

Provoditelji vježbe: Članovi visokogorskog odsjeka Pd Pazinke (Saša Dobrić i Goran Kliman)

Vodiči: Alberto i Patricija Jedrejčić

Obavezne prijave porukom uz ime i prezime na broj telefona 098 96 55 760 (Patricija), do petka, 20.12.2024.

 Svaki sudionik svojim pristupanjem izletu potvrđuje da je upoznat s uvjetima izleta te da ispunjava

zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da izletu pristupa na vlastitu

odgovornost, da ima plaćenu članarinu Društvu, kao i da će se pridržavati plana izleta, uputa i odluka

glavnog vodiča.

  • Glavni vodič ne snosi odgovornost za osobu koja se samovoljno udalji od vođene skupine, bez njegova znanja ili protivno njegovoj uputi.
Objavljeno

Planinarenje Movraž – Ušesa Istre – Orlovo gnijezdo – Veli Badin – Movraž , nedjelja, 17.11.2024.

Movraž (214m) – Kuk (498m) – Tri Učke – Ušesa Istre – Orlovo gnijezdo – Veli Badin (359m) – crkva sv. Kvirina – Movraž

Jedna je od najzanimljivijih ruta, najljepša u jesen, kad se ruj zacrveni…

– Prijevoz:  vlastitim automobilima vozimo se u smjeru Buzeta sve do mjesta Movraž u Sloveniji

– Mjesto i vrijeme okupljanja:  autobusna stanica Pazin u 7:00 h

– Plan puta: Početak pohoda iz mjesta Movraž (214m), slijedi uspon na vrh Kuk (498m). S vrha se pruža pogled sve do Tršćanskog zaljeva, na Slavnik i kameni greben Kraškog roba. Nastavljamo makadamskim putem do sela Dvori, usput vidjet ćemo špilju Tri Učke (Tri Očke). Dalje slijedi uspon do Ušesa Istre, posebne prirodne zanimljivosti (slovenski naziv “spodmoli”), koja su tako nazvana jer se u njima dobro čuje sve što se događa u dolini ispod njih. Idemo dalje do prirodnog kamenog mosta s kojim započinje ili završava stijena Velikog Badina. To je jedini prirodni most u Slovenskoj Istri. Kameni luk dug je 6 metara, visok 4 metra. Na povratku posjetit ćemo Orlovo gnijezdo i proći pored crkve sv. Kvirina, odakle slijedi spust do Movraža.

– Dužina staze 15 km (kružna staza, kondicijski umjereno zahtjevna)

– Vrijeme hodanja: 6,5 sati

– Oprema: zaštita od kiše, štapovi, kapa, rezervna odjeća, planinarska iskaznica.

– Hrana i piće: marenda iz ruksaka, voda minimalno 2l.

– Vodiči:  Larisa Močibob (098 987 0883) larisa@optinet.hr  i Estrelita Belušić

 Prijave do 15.11.2024.

 

Napomena: Odazivom na izlet svaki pojedinac potvrđuje da je upoznat s planom i zahtjevima izleta, da je s njime suglasan, te da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da je član HPS-a s uplaćenom članarinom za tekuću godinu, te da pristupa na izlet na vlastitu odgovornost uz pridržavanje uputa planinarskog vodiča i poštivanje planinarske etike.

Vodič zadržava pravo izmjene programa prema uvjetima na terenu.