Izmučeni silnim pogledima u sve meteo stranice odlučili smo da nema odustajanja i spremno sa prvom jutarnjom zorom i laganom kišicom krenuli u izazov Klek. Kiša nas je pratila sve do Vrbovskog gdje je bilo naše polazište. Ohrabreni prvim zrakama sunca (bez naznaka kiše) krenuli smo od izvora Kamačnika put Kleka. Grupica od 16 planinara svih dobnih skupina spremno je savladavala prve kilometre praćene žuborom vode i fijukanjem vjetra. Estrelita, vodičkinja pripravnica, koja je sve pomno organizirala, na početku kolone a na začelju vodičkinja mentorica Patricija koja je nadzirala da sve ide po Estrelitinom planu. Vrijeme nas je poslužilo te smo nakon savladanih 26 km; 1168 metara uspona i 560 metara silazaka u 10 sati hoda (sa pauzama), došli smo do Doma na Kleku. Sav umor i trud zanemariv je sa ljepotom šuma, prekrasnih ravnih i visokih bukvi, sjajnih i zdravih jelki, prekrasnih šuma kukurijeka – od ružičastih do ljubičastih tonova; visibaba, paprati, erika… U domu nas je dočekao ljubazni domar Stjepan, kojemu u stvari to i nije pravo ime, ali smo mi nekako zaključili da bi mu pristajalo, pa smo ga tako i zvali. Kuhinju su okupirale vrijedne ruke te je sa puno ljubavi skuhana večera u kojoj smo svi zajedno uživali. Slijedilo je druženje i noćenje uz malo priče, kako to i priliči, kad si u carstvu Klečkih vještica i domovini Ivane Brlić Mažuranić. U nedjelju smo se spustili do Ogulina, posjetili Muzej grada Ogulina i Đulin ponor, podružili se na sunčanoj terasi Gradske kavane te vlakom krenuli do Vrbovskog.
Pohod je organizirala i vodila Estrelita Belušić uz pomoć i mentortstvo vodičkinje Patricije Jedrejčić
Tekst: Patricija Jedrejčić; Foto: Estrelita Belušić