Izvještaj sa planinarenja Tramuntanom na Cresu

Dana 13. 4. 2025. – nedjelja, uputilo se ukupno 20 planinara PD Pazinka, na otok Cres, površinom najvećeg jadranskog otoka nakon Hvara. Prognoza nikako nije bila obećavajuća, ali želja i volja da koračamo stazom Tramuntana bila je jača.

Ostavili smo automobile u trajektnoj luci Brestova, zatim se prevezli do pristaništa Porozina, odakle krećemo na stazu. Sjevernim djelom otoka, koji je uglavnom šumski, dok južnim djelom dominira nisko raslinje.
Krećemo se uglavnom šumskom stazom, nailazimo na poneku ovčicu, miris kadulje. Putem nas prate i ohrabruju stabla hrasta, koji su specifično oblikovani ljudskom rukom 1940. – tih godina ovog sv. – kako bi osigurali ogrjev i narednu sječu istog debla u periodu od 5 – 6 godina.
Dolazimo do sela Ivanje (prema zadnjem popisu ima službeno 3 stanovnika), koje je najsjevernije nastanjeno selo na otoku Cresu. Divimo se očuvanim ostacima kuća tradicijske arhitekture.
Nastavljamo dalje, te nailazimo na tablu – Labyrinth – kratko skrećemo sa staze šumskim puteljkom da ga istražimo. Odlučili smo na kratko i predahnti. Ne, moramo dalje ako želimo stići na putanju u dogovoreno vrijeme. Pa žurimo u Centar za posjetitelje Beli i oporavilište za bjeloglave supove. Dočekuje nas djelatnica i vodičkinja Centra, obasipala nas pregršt vrijednih podataka o žiteljima, nekadašnjim načinom života na otoku koji je bio poprilično otežan zbog zahtjevnog terena. Zatim smo, kako nebismo uznemirili bjeloglave supove na rehabilitaciji, u tišini primaknuli se staklima da ih vidimo pobliže. Ova lokacija bila je idealna za dužu pauzu, nekoliko planinara je pohitrilo do mjesa Beli dok je ostatak odmarao tabane u obližnjem kafiću zvan Tramuntana. Pozdravljamo Beli i bjeloglave supove, moramo dalje ,blažim kamenitim usponom ponovno na šumsku stazu.
Počinje kišiti, prognoza je malo uranila. Nismo se dali smesti, navukli smo kabanice i ubrzali hod. Nakon sat i pol, ispunjeni i sretni stižemo kružnom stazom odakle smo i krenuli , na pristanište Porozina. Nikako ne smijemo izostaviti kako se nekolicina odvažnih ekipa tada okupila u moru, a usput je predzadnjem najmlađem članu pohod pjevalo za sretan 10. rođendan.
Plovimo putanjom natrag za Brestovu u 18 h, izmjenjujemo doživljaje i naravno fotografije.
Pozdravljamo se, do nekog sljedećeg druženja. Izlet osmislila : Larisa Močibob; Izlet vodili: Larisa Močibob i Estrelita Belušić
Zapisala; Estrelita Belušić

Izvještaj sa pohoda na Klek 22.-23.3.2025.

Izmučeni silnim pogledima u sve meteo stranice odlučili smo da nema odustajanja i spremno sa prvom jutarnjom zorom i laganom kišicom krenuli u izazov Klek. Kiša nas je pratila sve do Vrbovskog gdje je bilo naše polazište. Ohrabreni prvim zrakama sunca (bez naznaka kiše) krenuli smo od izvora Kamačnika put Kleka. Grupica od 16 planinara svih dobnih skupina spremno je savladavala prve kilometre praćene žuborom vode i fijukanjem vjetra. Estrelita, vodičkinja pripravnica, koja je sve pomno organizirala, na početku kolone a na začelju vodičkinja mentorica Patricija koja je nadzirala da sve ide po Estrelitinom planu. Vrijeme nas je poslužilo te smo nakon savladanih 26 km; 1168 metara uspona i 560 metara silazaka u 10 sati hoda (sa pauzama), došli smo do Doma na Kleku. Sav umor i trud zanemariv je sa ljepotom šuma, prekrasnih ravnih i visokih bukvi, sjajnih i zdravih jelki, prekrasnih šuma  kukurijeka – od ružičastih do ljubičastih tonova; visibaba, paprati, erika… U domu nas je dočekao ljubazni domar Stjepan, kojemu u stvari to i nije pravo ime, ali smo mi nekako zaključili da bi mu pristajalo, pa smo ga tako i zvali. Kuhinju su okupirale vrijedne ruke te je sa puno ljubavi skuhana večera u kojoj smo svi zajedno uživali. Slijedilo je druženje i noćenje uz malo priče, kako to i priliči, kad si u carstvu Klečkih vještica i domovini Ivane Brlić Mažuranić. U nedjelju smo se spustili do Ogulina, posjetili Muzej grada Ogulina i Đulin ponor, podružili se na sunčanoj terasi Gradske kavane te vlakom krenuli do Vrbovskog.

Pohod je organizirala i vodila Estrelita Belušić uz pomoć i mentortstvo vodičkinje Patricije Jedrejčić

Tekst: Patricija Jedrejčić; Foto: Estrelita Belušić

Izvještaj sa pohoda Opičina-Dvorac Miramare-Trst

Izvještaj sa pohoda Opičina – Dvorac Miramare – Trst (Italija) od 02.02.2025. Iznajmljenim autobusom krenuli smo iz Pazina u 8:00 sati. Vozili smo se do Opičine gdje je
započeo naš pohod. Od obeliska smo se spuštali šumskom stazom i puteljcima do svetišta Monte Grisa na uzvisini iznad Tršćanskog zaljeva. Napravili smo pauzu, uživajući u predivnom pogledu
čemu je pridonio i poluoblačan, ne pretopao dan. Spustili smo se do dvorca Miramare, kojega je dao izgraditi austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburg za sebe i suprugu Charlottu od bijelog kamena, krajem 19. st na morskoj obali. Dvorac je okružen pomno uređenim parkovima, sa fontanama i kupovima i botaničkim parkom sa sadnicama limuna i naranči. Unutrašnje uređenje dvorca je očuvano i pažljivo konzervirano. Prvu nedjelju u mjesecu je slobodan ulaz, pa je u dvorcu zbog toga ali i zbog lijepog vremena i samog romantičnog izgleda dvorca bio veliki broj posjetitelja. Nakon dužega razgledavanja, autobus nas je prevezao do rive u Trstu. Odatle smo krenuli u razgledavanje starog Castella San Giusto na brdu, prolazeći uz puno povijesno i arhitektonski značajnih građevina. Uz same ljepote koje smo doživjeli na ovom izletu, fascinirala nas je živost samoga grada Trsta i veliki broj ljudi na ulicama. Vratili smo se oko 18 sati.
Sudjelovalo je 28-ero planinara.
Izlet je organizirala i s puno dodatnih informacija vodila Larisa Močibob, pomoćni Sonja Levak.

Tekst i fotografije: Sonja Levak

Izvještaj sa planinarskog pohoda Mala Učka- Perun-Kremenjak (izvaljeno jaje u gnijezdu)-Mala Učka

Dana 16.02.2025.godine okupilo su 12 planinara  na autobusnom kolodvoru u  Pazinu u 8 sati i osobnim automobilima se uputili do Male Učke gdje nam se pridružilo dvoje planinara HPD Platak iz Rijeke.  Pohod je započeo u 8,50 sati prema Perunu po lijepo zasnježenim stazama sto je davalo posebnu draž samom pohodu. Spustili smo se sa Peruna te krenuli stazom prema Kremenjaku i našem skloništu u izvaljenom jaju. Tu smo napravili pauzu za marendu i odmor. A u skloništu je bilo dosta drugih planinara. Nakon odmora krenuli smo prema Maloj Učki i nakon 5 sati hoda završili sa pohodom.
Vodiči Loredana Šperanda i Igor Gržinić

Izvještaj sa planinarskog pohoda na Mačkov vrh

U nedjelju 12.1.2025. održan je planinarski pohod na Mačkov vrh u kojem je učestvovalo 10 planinara PD Pazinka.

Okupili smo se u Pazinu u 8 sati i odvezli se osobnim automobilima do Kastva. U 9 sati smo započeli pohod iz starog dijela Kastva prema Kastavskoj šumi preko Spinčićevog brega. Hodali smo šumskom stazom, pa šumskim putem do Mačkovog vrha (južnog) na 504 m.n.v. gdje smo napravili pauzu. Nastavili smo prema selu Breza, nakon kojeg smo došli do ostataka Karaule na nekadašnjem graničnom prijelazu između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije) između dva svjetska rata. Nastavili smo šumskim stazama, velikim djelom trasom Riječke planinarske obilaznice (R.P.O.), te se nakon nešto više od 5 sati hoda kružnom stazom vratili u Kastav gdje smo završili pohod.

Pohod je vodio vodič PD Pazinke Dalibor Jakovčić.