Kategorija: Izvještaji s društvenih pohoda

U nedjelju 12.1.2025. održan je planinarski pohod na Mačkov vrh u kojem je učestvovalo 10 planinara PD Pazinka.

Okupili smo se u Pazinu u 8 sati i odvezli se osobnim automobilima do Kastva. U 9 sati smo započeli pohod iz starog dijela Kastva prema Kastavskoj šumi preko Spinčićevog brega. Hodali smo šumskom stazom, pa šumskim putem do Mačkovog vrha (južnog) na 504 m.n.v. gdje smo napravili pauzu. Nastavili smo prema selu Breza, nakon kojeg smo došli do ostataka Karaule na nekadašnjem graničnom prijelazu između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije) između dva svjetska rata. Nastavili smo šumskim stazama, velikim djelom trasom Riječke planinarske obilaznice (R.P.O.), te se nakon nešto više od 5 sati hoda kružnom stazom vratili u Kastav gdje smo završili pohod.

Pohod je vodio vodič PD Pazinke Dalibor Jakovčić.

Izvješće o planinarenju i vježbi na Snežniku

Naziv izleta : planinarenje u zimskim uvjetima (zajednička vježba članova VOPPD, vodiča i članova društva)

Datum održavanja izleta : nedjelja 23.12.2024.

Vodiči: Alberto i Patricija Jedrejčić

Članovi VOPPD: Goran Kliman i Saša Dobrić

Trajanje izleta : jednodnevni

Vrsta prijevoza : osobnim automobilima

Polazak iz Pazina u 6:30 h, povratak u Pazin u 16,00 h

Broj sudionika : ukupno četrnaest

Ukupno trajanje hodanja : 4 sata (dva h uspona i dva h spusta)

Kratki opis izleta :

Nakon što smo svima podijelili opremu i namjestili dereze krenuli smo na pješačenje iz Sviščaka put Snežnika. Na stazu smo pristupili u 8 : 30 h. Hodali smo po zasnježenom putu na kojem nije bilo potrebno koristiti dodatnu opremu (dereze, žabice…) jer je snijega bilo vrlo malo a staza je lijepo ugažena i bez leda.

Nakon 2 h hoda došli smo do doma Draga Karolina. Utoplili smo se, popili čaj, marendali.

Članovi Visokogorskog odsjeka dali su upute o korštenju tehničke opreme članovima koji su po prvi puta imali priliku susresti se sa zimskim uvjetima i korištenjem tehničke opreme.

Vodiči i članovi VOPPD namijestili su dereze svim članovima pa smo krenuli na zaleđeni vrh Snežnika. Puhala je jako jugo te nosilo čestice snijega, vidljivost je bila nikakva, ali uspjeli smo napraviti zajedničku fotografiju. Uvjeti nisu bili povoljni za pokazne vježbe zaustavljanja cepinom. Članovi koji su po prvi puta iskusili zimske uvjete ovo je bila prava vježba u smislu spuštanja u derezama. Spustili smo se do Sviščaka u najboljoj namjeri da se u domu ugrijemo tanjurom tople jote ali nažalost nije bilo mjesta pa smo se zahvalili članovima Voppd i krenuli sretni kućama.

Izvješće o izletu

Naziv izleta : Mudna dol

Datum odrzavanja izleta : nedjelja 27.10.2024.

Vodiči (članovi VOPPD odsjeka): Goran Kliman i Lea Bertoša

Trajanje izleta : jednodnevni

Vrsta prijevoza : osobnim automobilima

Polazak iz Pazina u 7 : 00 h, povratak u Pazin u 16,00 h

Broj sudionika : ukupno šest

Kratki opis izleta :

Stavljanjem Mudne doli u kalendar pohoda krajem listopada, bile su velike šanse da ne pogodimo povoljne uvijete za siguran prolaz kanjonom. Što smo tražili, to smo i dobili – nekoliko napetih dana svakodnevnog provjeravanja prognoze, komuniciranja s domarom Planinarskog doma Hahlić radi stvarnog stanja “na terenu”, te spremnosti da se okrenemo i odemo alternativnim putem ako dolaskom u kanjon procijenimo da stijena nije dovoljno suha.

Jutro nas je počastilo predivnim pogledom na Hahliće, no pogled s njih, kako će se kasnije pokazati, nismo uspjeli uloviti. Zbog radova u Podkilavcu morali smo parkirati nešto prije uobičajenog parkinga kraj rijeke Zale, gdje smo stali proučiti info-ploče o planinarskim i biciklističkim stazama Hahlića i odmah se inspirirali za buduće izlete.

Nakon nešto manje od sat vremena pristupa kanjonu, vidjeli smo da nismo jedini koji smo se te nedjelje ohrabrili u Mudnu dol. Srećom – voda se nije prelijevala preko prve i najviše okomice staze, a stijena je djelovala dovoljno suho da joj damo šansu. Odahnuvši zbog toga, nas šestero oprezno je krenulo uz sajlu i metalne stepenice. Redali su se zanimljivi skokovi, korita, stijene kanjona, mahovina, otpalo lišće, tu i tamo koje postavljeno uže, klin, ruka pomoći i osmjeh prijatelja, čuđenje ljepotama prirode, koja fotka mobitelom i pokoji spomen vrhova Hahlića, ali i hrane i piva za koje smo se nadali da će nas dočekati u domu. Pri izlazu iz kanjona skidamo kacige i nastavljamo strmi uspon okruženi livadama istočnog i zapadnog grebena. Promatramo kako zelena polako prepušta pozornicu jesenjim bojama za njihovih čarobnih pet minuta. Uživamo u svježem zraku i šuštanju lišća, a nešto manje u hrpama odjeće koje nalazimo putem i koje pokreću raspravu o tome kako su se tamo našle. Ne veselimo se ni činjenici da uskoro ulazimo u oblak.

Malo promrzli, obeshrabreni maglom u kojoj smo se našli, gubimo inspiraciju za uspon na neki od vrhova. Sramežljivo prolazimo kraj skretanja za Vidalj, pa Dnić i Fratar i žurimo na okrjepu u dom.

To je bila dobra odluka: dom je bio pun. Bilo je planinara ispred doma i u domu – taman smo uspjeli uloviti zadnje porcije povrtne maneštrice i jote s kobasicom, toliko dobre da su neki uzeli i repete. Uz piće i iće smo dali oblaku dovoljno vremena da se predomisli i otkrije nam ipak malo Kvarnerskog zaljeva, Grobnišćine ili Učke, ali ništa. Na vrhove ćemo drugi put. Krećemo preko čeke prema Podkilavcu. Veselo čavrljajući i diveći se fotogeničnosti magle i valovitih livada, već polako skidamo gornje slojeve odjeće, preskačemo pastire i čujemo zvona krava – još malo pa gotovo.

Sretno smo se spustili i odvezli u Istru. Uvjeti nisu bili najbolji, ali su bili dovoljno dobri da se podružimo, odradimo zamišljeno, vidimo prirodu u pravom jesenskom izdanju, umorimo tijelo, usrećimo um i uz onaj dobar osjećaj kažemo: “ma ćemo lipo spat!”. Hvala Hahlići, do drugog puta!

Lea Bertoša