Punili baterije uživajući u brojnim lijepim vidicima i predivnom vremenu
Tridesetak planinara iz pazinskog planinarskog društva „Pazinka“ provelo je tri dana planinareći južnim Velebitom – Pakenicom i to od 20. do 22. lipnja pod vodičkom palicom Marina Baćca i Patricije Jedrejčić, inače tajnice Društva.
Pazinci i ostali članovi društva iz Tinjana, Motovuna, Boruta, Tupljaka te pojedinci iz Rovinja,Pule i drugih mjesta su krenuli kroz kanjon Velike Paklenice, nedaleko Starigrada, poznato međunarodno alpinističko i slobodno – penjačko odredište. Mnoštvo različitih jezika i penjača pratilo ih je, uglavnom s lijeve strane zbog mogućnosti kraćih smjerova, a odmah ih je fascinirao pogled na smjerove koji su bili visoki od 200 do 400 metara. Također, pogled je sezao i do Anića kuka na 512 metara. Staza je nakon uspona prerasla u laganiju verziju, koju inače koriste mnogi šetači, a pruža ugodne poglede na mlinice pokraj potoka, koji izletnike cijelo vrijeme prati. Zanimljivo je da se još uvijek mogu vidjeti ostaci brana koje je lokalno stanovništvo koristilo za transport drva iz gornjih u donje dijelove. Slijedio je put do doma i smještaj, osiguravanje ogrjeva uz posjet obližnjem selu Ramići.
Prostor Nacionalnog parka mjesto je iznimne prirodne ljepote, od krških fenomena do padina crnog bora, po kojima je ovaj park dobio ime. Iz stabala crnog bora se nekad njihovim zarezivanjem vadila paklina koja je služila za izradu luči i za impregnaciju. S kanjonima Velike i Male Paklenice, u kojima se nalazi drugi po veličini rezervat crnog bora na Starom Kontinentu, kao i bogatstvom bukovih šuma, te izrazitim krškim oblicima, taj prirodni fenomen privlači na tisuće planinara, alpinista i slobodnih penjača. Ulaskom u Nacionalni park, koji je to postao 1949. godine, počinje put do planinarskog doma koji traje dva sata kreće se po uređenoj stazi turističkog tipa. Oko doma nalazi se nadstrešnica s ognjištem, a u blizini prohladne noćne večeri ispunjava zvuk potoka. Domom upravlja zadarsko Planinarsko društvo „Paklenica“ s kojim Pazinci gaje višegodišnje dobre odnose.
Drugog dana krenulo se je s usponom na drugi po visini najviši velebitski vrh – Sveto Brdo na 1.753 metra. Dvoipolsatni uspon vodio je do skloništa Ivine vodice gdje su izletnici „punili baterije“ predivnim pogledom. Nastavak je uslijedio do uspona na Sveto Brdo. Mnogim planinarima, ovaj vrh predstavlja najljepši pogled, jer se nalazi na mjestu s kojeg puca pogled na Maslenički most, Novigradsko more, Zadar, a s druge strane na područje između Gospića i Gračaca, a prema sjeveru se vidi Vaganski vrh, a za lijepog vremena čak i obrisi Učke. Na vrhu se nalazi križ i ploča s Deset zapovijedi, koji su išarani i razbijeni. Par gojzerica
Treći, posljednji dan, planinari su iskoristili za posjet vidikovcu iznad Doma, Vidakovom i Zoljinom Kuku te su prošli pokraj Manite peći, koja se nalazi u kanjonu velike Paklenice na 550 metara nadmorske visine. Uskom stazicom i dijelom po ferati stigli su natrag do ulaska u Nacionalni park. Stazicu su nekad koristile žene kako bi na magarcima stigle do vode. Upravo i od toga naziv Manita – poludjela, njihovi muževi su ih smatrali poludjelima jer idu po vodu u tu pećinu. Jedini je to, zasad, uređeni za turističke svrhe speleološki objekt dužine 175 metara.
Uslijedio je povratak kućama prepunih doživljaja, napunjenih baterija s još jednog uspješnog izleta u dobrom spoju iskusnih planinara i oni koji su prvi put osvojili vrhove iznad 1.500 metara.
Slijedeći veći pohod pazinski planinari planiraju 26. i 27. srpnja 2014. usponom na najvišu planinu bivše Jugoslavije – Triglav.
Napisao i snimio Anton FINDERLE
