Kategorija: Izvještaji s društvenih pohoda

Objavljeno

Izvještaj sa izleta na Košuticu

Nedjelja, 21.9.2025. skupina od 16 planinara PD Pazinka / Pazin, krenula je na jednodnevno planinarenje u Sloveniju.

Cilje je bio vrh Košutica, također imena i Ljubeljska Baba (1968 mnv). Krecemo iz mjesta Podljubelj, nedaleko graničnog prijelaza Ljubelj, (918 mnv). Sat i pol vremena krećemo se ugodnom mekanom šumskom stazom “ukrašenom” visokim drvećem i gustim krošnjama, što je uspon činilo ugodnijim i lakšim.
Nakon kraće pauze, predaha i smijeha okuraženo nastavljamo svoj put. Stižemo do predjela kamenite podloge i na licu osjećamo toplinu rujanskog sunca. Puni entuzijazma ugledamo željeni vrh, na kojem se nalazi upisna kutija i manji križ. Noge su same išle do cilja, nekolicina  zbog pečata a ostali kako bi se zasluženo okrijepili hranom iz ruksaka. Nagrađeni savršenom prognozom i bistrim vidicima uživamo u pogledima na Triglav, Grintovec, Vrtaču, Veli vrh, te vrh Stol – u susjednoj Austriji. Pozdravljamo Košuticu te se spuštamo prema planinskim pašnjacima gdje se nalazi dom na planini Korošica. Opijeni sunčevim zrakama i zelenilom oko nas nastavljamo kružno poprilično strmo spuštanje makadamskim putem. Prati nas žubor potoka uz stazu, čak su krenule misli kako bi bilo iscjeljujuće uroniti tabane na hlađenje.
Nakon sat vremena hoda dolazimo do kraja našeg puta, te već smišljamo planove za sljedeće destinacije, područja i vrhove koje bismo voljeli iskusiti.  Prije povratka svojim kućama, jednoglasno odlučujemo kako idemo na zajednički ručak, prepričavajući planinarske doživljaje.
Izlet vodile:
Estrelita Belušić i Patricija Jedrejčić
Objavljeno

Izvještaj sa planinarenja Kamniško-Savinjskim Alpama – Brana i Planjava 6.-7.9.2025.

Kako nam vrijeme nije dopustilo da početkom kolovoza održimo pohod u Kamniško-Savinjske Alpe, odlučili smo isti izlet odraditi 6.-7.9.2025. Na pohod je krenulo 9 članova Društvo, jedna vesela družina u kombi vozilu. Za šestero članova ovo je bio prvi pohod i susret sa sajlama, siparom i stijenama KSA. U subotnje jutro stigli smo u Logarsku dolinu, parkirali i poglede uprli u ljepote koje okružuju Logarsku dolinu. Definirali smo naš cilj i polako krenuli. Prvi na redu bio je slap Rinka u svoj svojoj ljepoti. Nastavili smo strmi uspon do Okrešlja gdje smo pogledali još uvijek nedovršen dom na Okrešlju, okrijepili se u maloj zalogajnici kraj doma te veselo krenuli naprijed put Kamniškog sedla. Uspješno smo prošli sipar, sajle i došli do Doma na Kamniškom sedlu. Nakon kraće pauze donesena je odluka da prvi dan odemo na Planjavu a drugi dan na Branu. Pri samom polasku na Planjavu, nad Kamniškim sedlom nadvio se gusti oblak. Premda nismo baš imali najbolju vidljivost to nam i nije smetalo, dapače, bila je to i olakotna okolnost za one koji su prvi put bili na ovakvoj strmini. Došavši na Planjavu, otvorilo se nebo i ukazala Logarska dolina, Ojstrica, Velika planina i cijeli je uspon “dobio neki drugi smisao” – poznat samo nama planinarima. Bili smo nagrađeni. Vratili smo se u dom, večerali i otišli na  spavanje. U nedjelju smo se uspeli na Branu te se spustili preko Okrešlja u Logarsku dolinu. Ukrcali smo se u kombi i krenuli prema Pazinu. Naravno da to nije moglo samo tako završiti, bez usputne stanice, pa smo “malo” stali u Trojanama da isprobamo kvalitetu krofni i krempita.

Izlet su vodili Alberto i Patricija Jedrejčić

Objavljeno

Izvještaj sa pohoda na Dinaru

PD Pazinka na vrhu Hrvatske
Planina Dinara sa svojim vrhom Dinara ( Stari naziv Sinjal ) najviša je planina u Hrvatskoj. Zajedno s
planinama i vrhovima Troglav i Promina čini 84 km dug masiv Dinare. Divlji I surovi, tako dalek ali
prekrasan je to masiv, koji svojom pojavom uljeva strahopoštovanje svakom planinaru. I magično poziva
da se krene u otkrivanje njegovih ljepota, vrhova, pašnjaka, golih sjevernih stijena I pogleda s najvišeg
vrha Hrvatske.
PD Pazinka, u sklopu svojeg godišnjeg plana izleta, organzirala je dvodnevni planinarski izlet na Dinaru.
Pun autobus planinara krenuo je rano ujutro iz Pazina put Knina, jer prije samog osvajanja Dinare vodiči
su organizirali I posjet kninskoj tvrđavi I slapu Krčić, izvoru rijeke Krke. Šteta ne propustiti tako lijepe
znamenitosti kad su na putu prema početnoj točki za uspon na Dinaru, selu Mirkovići.
Izlet je organiziran kao dvodnevno planinarenje. Prvi dan, iz Mirkovića došli smo do planinarskog doma
Brezovac. Planinarskom stazom izmjenjuju se šuma, makija, planinski pašnjaci.. tipični kraški teren uz red
sunca I kiše. Kako polako savladavamo visinu otkrivaju se vidici prema Kninu, kninskom polju, Kijevu,
Vrlici…
Nakon večere I odmora u domu drugo jutro krenuli smo prema vrhu Dinare dobro obilježenom stazom.
Sam uspon do vrha nije tehnički zahtjevan. Cijela staza je otvorena I pogled puca na sve strane. Jedna od
najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj. Nakon nešto manje od 4 sata hoda, uz idealne vremenske
prilike, došli smo do vrha. Poseban i magičan je osjećaj biti na vrhu Hrvatske. Sa vrha pruža se pogled sve
do Troglava, Svilaje, Promine, Peruče… nešto posebno i teško opisivo riječima.
Za silazak odabrali smo stazu koja ide hrptom Dinare i spušta se na drugi kraj planine u selo Glavaš. Staza
je potpuno otvorena i cijelo vrijeme hoda se uz rub planine tako da planinare prate nezaboravni pogledi
i vizure.
Nakon 4 sata hoda stigli smo u Glavaš. Umorni ali sretni i zadovoljni. Prije polaska prema Pazinu spustili
smo se do Velikog Vrila, najvećeg izvora rijeke Cetine te prošli uz crkvu Sv. Spasa, najstarije starohrvatske
crkve.
Izlet su vodili vodiči PD Pazinke Patricija Jedrejčić i Igor Gržinić.

Objavljeno

Izvještaj sa planinarenja Tramuntanom na Cresu

Dana 13. 4. 2025. – nedjelja, uputilo se ukupno 20 planinara PD Pazinka, na otok Cres, površinom najvećeg jadranskog otoka nakon Hvara. Prognoza nikako nije bila obećavajuća, ali želja i volja da koračamo stazom Tramuntana bila je jača.

Ostavili smo automobile u trajektnoj luci Brestova, zatim se prevezli do pristaništa Porozina, odakle krećemo na stazu. Sjevernim djelom otoka, koji je uglavnom šumski, dok južnim djelom dominira nisko raslinje.
Krećemo se uglavnom šumskom stazom, nailazimo na poneku ovčicu, miris kadulje. Putem nas prate i ohrabruju stabla hrasta, koji su specifično oblikovani ljudskom rukom 1940. – tih godina ovog sv. – kako bi osigurali ogrjev i narednu sječu istog debla u periodu od 5 – 6 godina.
Dolazimo do sela Ivanje (prema zadnjem popisu ima službeno 3 stanovnika), koje je najsjevernije nastanjeno selo na otoku Cresu. Divimo se očuvanim ostacima kuća tradicijske arhitekture.
Nastavljamo dalje, te nailazimo na tablu – Labyrinth – kratko skrećemo sa staze šumskim puteljkom da ga istražimo. Odlučili smo na kratko i predahnti. Ne, moramo dalje ako želimo stići na putanju u dogovoreno vrijeme. Pa žurimo u Centar za posjetitelje Beli i oporavilište za bjeloglave supove. Dočekuje nas djelatnica i vodičkinja Centra, obasipala nas pregršt vrijednih podataka o žiteljima, nekadašnjim načinom života na otoku koji je bio poprilično otežan zbog zahtjevnog terena. Zatim smo, kako nebismo uznemirili bjeloglave supove na rehabilitaciji, u tišini primaknuli se staklima da ih vidimo pobliže. Ova lokacija bila je idealna za dužu pauzu, nekoliko planinara je pohitrilo do mjesa Beli dok je ostatak odmarao tabane u obližnjem kafiću zvan Tramuntana. Pozdravljamo Beli i bjeloglave supove, moramo dalje ,blažim kamenitim usponom ponovno na šumsku stazu.
Počinje kišiti, prognoza je malo uranila. Nismo se dali smesti, navukli smo kabanice i ubrzali hod. Nakon sat i pol, ispunjeni i sretni stižemo kružnom stazom odakle smo i krenuli , na pristanište Porozina. Nikako ne smijemo izostaviti kako se nekolicina odvažnih ekipa tada okupila u moru, a usput je predzadnjem najmlađem članu pohod pjevalo za sretan 10. rođendan.
Plovimo putanjom natrag za Brestovu u 18 h, izmjenjujemo doživljaje i naravno fotografije.
Pozdravljamo se, do nekog sljedećeg druženja. Izlet osmislila : Larisa Močibob; Izlet vodili: Larisa Močibob i Estrelita Belušić
Zapisala; Estrelita Belušić
Objavljeno

Izvještaj sa pohoda na Klek 22.-23.3.2025.

Izmučeni silnim pogledima u sve meteo stranice odlučili smo da nema odustajanja i spremno sa prvom jutarnjom zorom i laganom kišicom krenuli u izazov Klek. Kiša nas je pratila sve do Vrbovskog gdje je bilo naše polazište. Ohrabreni prvim zrakama sunca (bez naznaka kiše) krenuli smo od izvora Kamačnika put Kleka. Grupica od 16 planinara svih dobnih skupina spremno je savladavala prve kilometre praćene žuborom vode i fijukanjem vjetra. Estrelita, vodičkinja pripravnica, koja je sve pomno organizirala, na početku kolone a na začelju vodičkinja mentorica Patricija koja je nadzirala da sve ide po Estrelitinom planu. Vrijeme nas je poslužilo te smo nakon savladanih 26 km; 1168 metara uspona i 560 metara silazaka u 10 sati hoda (sa pauzama), došli smo do Doma na Kleku. Sav umor i trud zanemariv je sa ljepotom šuma, prekrasnih ravnih i visokih bukvi, sjajnih i zdravih jelki, prekrasnih šuma  kukurijeka – od ružičastih do ljubičastih tonova; visibaba, paprati, erika… U domu nas je dočekao ljubazni domar Stjepan, kojemu u stvari to i nije pravo ime, ali smo mi nekako zaključili da bi mu pristajalo, pa smo ga tako i zvali. Kuhinju su okupirale vrijedne ruke te je sa puno ljubavi skuhana večera u kojoj smo svi zajedno uživali. Slijedilo je druženje i noćenje uz malo priče, kako to i priliči, kad si u carstvu Klečkih vještica i domovini Ivane Brlić Mažuranić. U nedjelju smo se spustili do Ogulina, posjetili Muzej grada Ogulina i Đulin ponor, podružili se na sunčanoj terasi Gradske kavane te vlakom krenuli do Vrbovskog.

Pohod je organizirala i vodila Estrelita Belušić uz pomoć i mentortstvo vodičkinje Patricije Jedrejčić

Tekst: Patricija Jedrejčić; Foto: Estrelita Belušić