Posljednju nedjelju mjeseca rujna posjetili smo Osorščicu (27.9.2026.)
Iz Pazina još po mrklom mraku krećemo put Brestove da ulovimo najraniju plovidbu. Na putanji 13 entuzijasta (planinara), i još jedno vozilo. Vrlo neobičan doživljaj, pa smo uz prvi jutarnji napitak vodili razgovore upravo na tu temu. Stižemo u Osor, maleni gradić sa velikom dušom i poviješću. Administrativno pripada Malom Lošinju iako se nalazi na otoku Cresu.
Krećemo na stazu, hodamo podno hrpta Osorščice u smjeru Nerezine, zatim uspon prema prvom cilju toga dana – kapela Sv. Mikula(557mnv). Sa vrha se prostoru čarobni vidici na južni dio Lošinja, i na more. Zatim dolazimo do najvišeg vrha otoka, naziva Televrina(588mnv). Promatramo cresko-lošinjski arhipelag, Kvarnerske otoke, te se nakon nedugog hodanja otvaraju pogledi na dio velebnog Velebita – razmatrajući koji su vrhovi u daljini. Spuštajući se prema pl. domu Sv. Gaudent, kao na dlanu dočekuje nas pogled na dragu nam planinu Učku i vrh Vojak.
Odmor i osvježenje nalazimo na terasi pl. doma, gledajući suncem okupan otok Unije i plavetnilo mora koje ga okružuje. Ne, čeka nas još avanture pa odlazimo na stazu i kružni povratak prema vozilima. Dolaskom u Osoru, dio ekipe se odlučuje za kupanje u moru kako bi iskoristili 
posljednji dio idealno sunčanog rujanskog dana, dok preostali kreću u razgledavanje gradića.
posljednji dio idealno sunčanog rujanskog dana, dok preostali kreću u razgledavanje gradića.Uz poneku ovčicu na cesti putujemo natrag do Porozine i putanje.
Planinarski dan zaključujemo povratkom u Pazin u večernjim satima.