Planinarsko društvo Pazinka Pazin

Danas, 23.10.2019. u novom prostoru Pd Pazinke u ul. M.B. Rašana 3 prikupljat će se uplate za Bjelolasicu (od 18-19h). Molimo da se pridržavate roka za uplatu jer sutra moramo uplatit autobus.

Ima još mjesta pa se još uvijek možete javiti Larisi.

Ovogodišnja tradicionalna planinarska manifestacija – 17. Dan istarskih planinara održan je sa startom u Rakitovcu, malom kraškom mjestašcu sa slovenske strane granice i završila je preko obilaska vrhova Goliča, Špičastog vrha i Žbevnice u ćićarijskom selu Brest pod Žbevnicom.
Sedamnaesti put zaredom, pohod je privukao brojne zaljubljenike u planinarenje koji su i ovu prigodu iskoristili za druženje na svježem zraku, ali je privuklo i veliki broj djece i mladih, od kojih su neki po prvi put planinarili. Imali su tu čst da to učine u dvije države, s obzirom da se krenulo u Rakitovcu, a završilo u Brestu pod Žbevnicom.
Na početku je pohoda okupljene pozdravio Aldo Zubin iz društva organizatora pohoda Obalnog planinskog društva Koper, te Goran Šepić, predsjednik Istarskog planinarskog saveza. Prigodnom riječju se je obratio i Valter Miklavčič iz Društva za slovensko – hrvatsku prekograničnu suradnju Eko parka Kras.
Povorka od 200-ak planinara prošla je kroz selo, zaobilazeći poznate rakitovečke lokve te krenula prema Goliču. Nažalost, kako se uspon planinara sve više odvijao tako je magla postajala sve gušća, kao u poznatoj pjesmi Josipe Lisac. Iz Goliča planinari su krenuli prema Sakomanovom putu, prema Špičastom vrhu. Taj je put otvoren 2014. godine, dobio je ime po zagrebačkom planinaru Josipu Sakomanu, autoru prvog Istarskog planinarskog puta koji je išao od Slavnika do najvišeg vrha Učke – Vojaka i glavnih prilaznih planinarskih putova na Ćićariji. Djelomično nemarkiranom stazom, planinari su najprije popeli Špičasti vrh, a potom i najzapadniji hrvatski tisućnjak – Žbevnicu koji se nalazi na 1.014 metara nadmorske visine. U budućnosti te po ulasku Hrvatske u Schengen očekuje se označavanje tog puta, no do daljnjeg nije moguć prijelaz državne granice bez posebne dozvole graničnih policija Slovenije i Hrvatske. Uslijedio je potom spust do lijepo obnovljene planinarske kuće pod Žbevnicom, i potom do Bresta, gdje je uslijedila okrjepa i zabava. Sve skupa je odrađeno 11,6 kilometara, pređena je visinska razlika od oko 600 metara, a za to je bilo potrebno oko pet sati hoda. Cijelim putem osiguranje je vršila pulska stanica Hrvatske gorske službe spašavanja. Uz organizatore, bili su prisutni i planinari iz društva suorganizatora – umaškog Planika, ali i drugih 12 planinarskih društava – bujske Ćićarjie, pazinke, pulskih Glasa Istre i Elektroistre, labinski Skitaci, rovinjski Montero, riječke Bazovice i Platka, Opatije, matuljske Lisine, te zagrebačkog Vihora.
Podijeljena su i priznanja za doprinos planinarstvu u 2018. godini i to Darku Kalcu, Milošu Vrencu, Radivoju Đurđevu, Zorku Ladavcu, Željku Lorencinu, Klaudiju Frleti, Joži Bogulinu i Bruni Vežnaveru. Zahvalnica je pak, pripala Sportskoj zajednici Istarske županije, Istarskoj razvojnoj turističkoj agenciji te tvrtki Garmin. Milivoj Filipović iz Opatije dobio je zlatnu značku za dvanaest učešća na Danu istarskih planinara. Priznanje i zlatnu značku za obilazak Istarskog planinarskog puta u jednom pohodu, dugog 160 kilometara, dobili su Marko Meštrović te Maja i Sanjin Gretić iz Rijeke Damir Kekić i Nataša Šerić Kekić iz zagrebačkog Vihora te Goran Paradžiković iz umaškog Planika.
Tekst i fotografije: Anton Finderle

U organizaciji Planinarskog društva Pazinka i Istarskog planinarskog saveza u pazinskoj dvorani Veleučilišta Rijeka u srijedu 16.10.2019. održano je predavanje na temu:

“Program osposobljavanja u visokogorskom planinarenju Istarskog planinarskog saveza”

Na predavanju je bilo prisutno četrdesetak zainteresiranih članova iz Pd Pazinke i Pd Planika. Mladen Nikšić pročelnik Komisije za visokogorsko planinarenje i planinsko skijanje Istarskog planinarskog saveza detaljno je prezentirao Program koji našim članovima omogućava inovativni pristup nužnom osposobljavanju u visokogorstvu.
Istaknuo je kako se naši članovi educiraju kroz Opću planinarsku školu te kroz razne specijalističke tečajeve za planinarske vodiče koji su organizirani po programima Hrvatskog planinarskog saveza. Međutim, za planinare nakon završene Opće planinarske škole ne postoji edukacija za naprednije  oblike kretanja u planinama kao što je to primjerice specifično za visokogorsko planinarenje.

Nakon završene Opće planinarske škole i stečenog planinarskog iskustva naši članovi zbog svojih potreba sve više iskazuju interese za naprednijim vidovima edukacija i obrazovanja koja su nužna za sigurnost pohoda u visokom gorju.
U želji i namjeri da se izbjegnu incidenti i nesreće te da se kretanje zahtjevnijim dionicama takvih pohoda izvodi u skladu sa  kompetentnim znanjem, vještinama i primjerenom sposobnošću Istarski planinarski savez razradio je inovativni pristup osposobljavanja koji nudi usavršavanje kroz četiri modula: kretanje osiguranim planinarskim putevima, zimsko planinarenje, lavine i lavinske opasnosti te visokogorsko planinarenje. Inovativnost rješenja je u tome što Program omogućava i pojedinačno i progresivno usavršavanje upravo prema individualnim interesima članova Istarskog planinarskog saveza.

Predavanje je završilo pljeskom planinara oduševljenih ponuđenim rješenjem nužnim za naprednije oblike kretanja u planinama.

Program možete pogledati na stranicama Istarskog planinarskog saveza http://ips.hr/kvpps/

Zabilježila: Patricija Jedrejčić

Bjelolasica – Vrh Kula je najviša točka u cijelom Gorskom kotaru. Unatoč strmim stranama, visini i vapnenačkoj građi, hrbat Bjelolasice nije ni oštar niti kamenit, već je travnat i bogat raznolikim biljem. Sa Bjelolasice se pružaju pregledni vidici na sve strane pa se ona ubraja u jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Nastavi čitati “Pd Pazinka poziva na planinarenje na Bjelolasicu 27.10.2019.”

 

BORUT
Srednjeistarsko brdovito mjesto Borut, smješteno 13 kilometara od Pazina, već šestu je godinu za redom na sam Dan neovisnosti poprištem Festivala pješačenja, kojeje ovaj put priklo 90-ak ljudi iz cijele istre i Rijeke, a zanimljivo je da je dobna razlika obuhvaćala djecu od 4 godine pa do onih na pragu devetog desetljeća života. Organizator pohoda je bilo Planinarsko društvo „Pazinka“, u čije se je ime svim okupljenima obratila glavna vodičkinja izleta Loredana Šperanda. Uz nju, planinare su domaćinski dočekali i idejni začetnici uređenja staza u okolici Boruta – Toni i Meri Fabijan, koji su uz tople riječi, goste počastili i kolačima i pićem. Oni su ujedno i zaslužni što se održava tradicija pješačenja od 2013. i 2014. godine, kada je održan i prvi borutski festival.
Uz Šperandu, vodiči izleta su bili i Tanja Družetić, Igor Gržinić i Gracijela Grubiša koji su male i velike planinare poveli  preko sela Dausi do ostataka crkvice Svetog Kocijana. Ondje je Toni Fabijan prisutne upoznao s lokalnim predajama prije nego je grupa krenula dalje prema napuštenom zaselku Bonašini te dalje do sela Tenčići do raskršća i skretanja za Paz. Otamo je grupa skrenula dalje prema Makrunskoj Vasi, a izletnike su pratili predivni pogledi po izvrsnom vremenu na Gračišće i LIndar s jedne strane te Učku i Ćićariju s druge strane. Iz Makarunske Vasi grupa je krenula prema selu Sandalji, prošla pokraj agroturizma Stara Štala i vratili se natrag u Borut.
Druga grupa, željna još hodanja, koju je činilo dvadesetak pješaka, od čega troje djece krenula je prema ruševinama crkvice Svetog Silvestra. Od borutskog „štacjona“ krenuli su prema nasleju Selo pa preko sela Grdinići nedaleko naselja Tibole do svog cilja. na taj su način mogli pješačiti povijesno vrlo zanimljivim predjelima jer su od 1525. do 1797. suhozidi, koji su uz stazu pratili pješake, dijelili istarski poluotok – na područje pod vlašću austrijskog „orla“ i mletačkog „lava“. Uspeli su se pritom na najviši vrh Središnje Istre – Stari Draguć, inače pretpovijesne gradine iz brončanog doba.  Osjećajući umor i zadovoljstvo vratili su se nizbrdicom preko borutske grobljanske crkvice Svetog Mihovila svojim vozilima. Pokrovitelj pješačenja je bila Općina Cerovlje.

Tekst: A. Finderle

Fotografije: L. Šperanda