In memoriam: Franjo Paulišić – Frane(1936-2014)

Odlazak dugogodišnjeg dobrog duha pazinskog planinarstva

Dugogodišnji dobri duh pazinskog planinarstva Franjo Paulišić – Frane umro je u Pazinu 31. srpnja 2014. godine u obiteljskom stanu.

Frane je bio jedan od onih samozatajnih aktivista i stvaralaca koji su širili pozitivnu sliku svijeta, optimist po prirodi pa čak i kad ga je potkraj života zgrabila bolest i nije više se mogao baviti onime što je cijeli život volio – diviti se prirodnim prostranstvima. Pedantan i ugodan jedan je od najdugovječnijih planinara srca Istre koji je svoje bogato iskustvo predano koristio u službi zaštite prirode i širenja planinarstva.
Frane je rođen 1936. godine u Zarečju, a njegova povijest planinarenje istovjetna je s razvojem ove aktivnosti na Pazinštini poslije Drugog svjetskog rata.

U planinarenje se je zaljubio kao mladić kada je započeo sa svojim prvim turama po Ćićariji i Učki. Ubrzo se učlanjuje u riječki PD „Kamenjak”, a kada je 1953. u Pazinu osnovan PD „Planik” postaje njegovim članom. Na školovanje u Maribor odlazi1960. godine te pet godina otkriva ljepote slovenskog gorja kao član tamošnjeg PD-a »Pohorje«. Nakon toga vraća se u Pazin i zajedno s još nekolicinom entuzijasta ponovno pokreće i Nogometni klub „Pazinku” udahnuvši tako novu snagu.
Početkom 80-ih u tvornici Pazinka, u kojoj je tada radio, zajedno sa skupinom entuzijasta

koja se bavila planinarenjem sudjeluje u osnivanju riječke podružnice Kamenjaka, a budući da sjeme planinarenja postalo među tadašnjim radicima vrlo popularno osniva se uskoro samostalno Planinarsko društvo „Pazinka”, a uskoro Frane biva izabran na poziciju tajnika, postajući tako dobrim duhom.

U to smo vrijeme društvo broji impozantnih između 300 i 400 članova, a 1982./83. čak 650., čiji je sindikat također potpomagao planinarske izlete, na koje je odlazilo po stotinjak članova.

U svom bogatom planinarskom iskustvu Frane je ostvario čari pogleda s najviših vrhova u bivšoj Jugoslaviji i okolnim zemljama, od Bugarske i Grčke do Italije i Austrije, a osvojio je i Mont Blanc, najviši vrh Starog kontinenta.*
Svoj posljednji uspon na Triglav, kojeg je prošao uzduž i poprijeko bivajući na njemu nekoliko desetaka puta, Frane je ostvario u rujnu 2008. godine, kada ga je već nagrizla bolest, pokazujući da je snaga volje jača od fizičke (ne)moći.

Prepričavajući svoje brojne anegdote i dogodovštine često je znao u najtežim trenucim ostajati uz one planinare kojima je sporije išlo i na taj način bodriti i pružajući primjer prave planinarske etike i čovjekoljublja. Čist kao planinska zora, sudjelovao je u brojnim akcijama trasiranja planinarskih puteva, njihova čišćenja i godišnjih održavanja, pa ga je pazinska javnost često znala vidjeti kako se pretkraj dana s alatkom na ramenu vraća kući na Dršćevki.

Teško bi bilo pobrojiti sve nagrade koje je dobio za aktivno bavljenje planinarenjem, no često je naglašavao kako one nisu razlog bavljenja planinarenjem, već je to ljubav prema prirodi, za gušt i druženje s prijateljima. Na Skupštini Planinarskog društva „Pazinka” 28. rujna 2011. izabran je počasnim predsjednikom društva.

Jednostavan i blag, nasmiješen i pristupačan, što je ponekad u radu s ljudima vrlo zahtjevno, Frane je bio lučonoša razvoja planinarstva, te je za svog života zadužio brojne generacije planinara.

Planinarsko društvo „Pazinka“ njegovoj obitelji izražava najdublju sućut.

Pokop će se održati 1. kolovoza 2014. godine na pazinskom groblju “Moj mir” s početkom u 17,30 sati.
*( iz ovog teksta korišteni su podaci iz Glasa Istre od 05. prosinca 20006. godine, iz članka „Bio sam i na najvišem vrhu Europe” autora Mirjana Rimanića)

Franetov posljednji uspon na Triglav

20.07.2014. Planinarski pohod na Bijele Stijene

Planinarsko društvo “Pazinka” organizira pohod na Bijele Stijene (1.353 m/nv) 20. srpnja 2014. godine. Prijave se primaju do 10.07.2014. (e-mail društva: planinarsko.drustvo.pazinka@gmail.com) ili na telefon 098 762 695.

-Prijevoz: autobusom

-Mjesto i vrijeme okupljanja:  autobusni kolodvor  Pazin  06.15 h

polazak  iz Pazina                  06.30 h

tunel Učka                             07.00 h

-Povratak:  večernji sati

-Vrijeme hodanja:  4-5 h (kružna staza)

-Težina staze:  srednje zahtjevna

-Oprema: Standardna oprema za nisko gorje, zaštita od sunca i kiše  u skladu sa

vremenskim prilikama

-Hrana i piće: vlastiti aranžman

– Opis puta: Vožnja autobusom preko Mrkoplja, Matić poljane od 15 km na

cesti Mrkopalj-Jasenak; uspon Begovom stazom (Klanac kostura)do

vrha Bijelih stijena cca 2h ;silazak do planinarske kuće „Bijele

stijene“, odmor (kuća je opskrbljena pitkom vodom i napitcima)

silazak preko Lukovice do autobusa

-Cijena prijevoza: 120,00 kn

Vodiči:  Adelina Sergo-Pužar (098-762-695) i  Alberto Jedrejčić (098-420-566)

-Prijave: do 10.07.2014. (e-mali društva: planinarsko.drustvo.pazinka@gmail.com) ili na telefon 098 762 695.

-Uplata: 11.07.2014.  – prostorija DC „Veli Jože“ Pazin od 19,00-20,00 sati

-Napomena: prijavom na izlet svaki pojedinac  potvrđuje da ispunjava zdravstvene,fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu; da je član HPS-a,  te da pristupa izletu na vlastitu  odgovornost.

Uživali u vidicima Velebita i osvojili Sveto Brdo

Punili baterije uživajući u brojnim lijepim vidicima i predivnom vremenu

Tridesetak planinara iz pazinskog planinarskog društva „Pazinka“ provelo je tri dana planinareći južnim Velebitom – Pakenicom i to od 20. do 22. lipnja pod vodičkom palicom Marina Baćca i Patricije Jedrejčić, inače tajnice Društva.
Pazinci i ostali članovi društva iz Tinjana, Motovuna, Boruta, Tupljaka te pojedinci iz Rovinja,Pule i drugih mjesta su krenuli kroz kanjon Velike Paklenice, nedaleko Starigrada, poznato međunarodno alpinističko i slobodno – penjačko odredište. Mnoštvo različitih jezika i penjača pratilo ih je, uglavnom s lijeve strane zbog mogućnosti kraćih smjerova, a odmah ih je fascinirao pogled na smjerove koji su bili visoki od 200 do 400 metara. Također, pogled je sezao i do Anića kuka na 512 metara. Staza je nakon uspona prerasla u laganiju verziju, koju inače koriste mnogi šetači, a pruža ugodne poglede na mlinice pokraj potoka, koji izletnike cijelo vrijeme prati. Zanimljivo je da se još uvijek mogu vidjeti ostaci brana koje je lokalno stanovništvo koristilo za transport drva iz gornjih u donje dijelove. Slijedio je put do doma i smještaj, osiguravanje ogrjeva uz posjet obližnjem selu Ramići.

 

Prostor Nacionalnog parka mjesto je iznimne prirodne ljepote, od krških fenomena do padina crnog bora, po kojima je ovaj park dobio ime. Iz stabala crnog bora se nekad njihovim zarezivanjem vadila paklina koja je služila za izradu luči i za impregnaciju. S kanjonima Velike i Male Paklenice, u kojima se nalazi drugi po veličini rezervat crnog bora na Starom Kontinentu, kao i bogatstvom bukovih šuma, te izrazitim krškim oblicima, taj prirodni fenomen privlači na tisuće planinara, alpinista i slobodnih penjača. Ulaskom u Nacionalni park, koji je to postao 1949. godine, počinje put do planinarskog doma koji traje dva sata kreće se po uređenoj stazi turističkog tipa. Oko doma nalazi se nadstrešnica s ognjištem, a u blizini prohladne noćne večeri ispunjava zvuk potoka. Domom upravlja zadarsko Planinarsko društvo „Paklenica“ s kojim Pazinci gaje višegodišnje dobre odnose.

Drugog dana krenulo se je s usponom na drugi po visini najviši velebitski vrh – Sveto Brdo na 1.753 metra. Dvoipolsatni uspon vodio je do skloništa Ivine vodice gdje su izletnici „punili baterije“ predivnim pogledom. Nastavak je uslijedio do uspona na Sveto Brdo. Mnogim planinarima, ovaj vrh predstavlja najljepši pogled, jer se nalazi na mjestu s kojeg puca pogled na Maslenički most, Novigradsko more, Zadar, a s druge strane na područje između Gospića i Gračaca, a prema sjeveru se vidi Vaganski vrh, a za lijepog vremena čak i obrisi Učke. Na vrhu se nalazi križ i ploča s Deset zapovijedi, koji su išarani i razbijeni. Par gojzerica

Treći, posljednji dan, planinari su iskoristili za posjet vidikovcu iznad Doma, Vidakovom i Zoljinom Kuku te su prošli pokraj Manite peći, koja se nalazi u kanjonu velike Paklenice na 550 metara nadmorske visine. Uskom stazicom i dijelom po ferati stigli su natrag do ulaska u Nacionalni park. Stazicu su nekad koristile žene kako bi na magarcima stigle do vode. Upravo i od toga naziv Manita – poludjela, njihovi muževi su ih smatrali poludjelima jer idu po vodu u tu pećinu. Jedini je to, zasad, uređeni za turističke svrhe speleološki objekt dužine 175 metara.

Uslijedio je povratak kućama prepunih doživljaja, napunjenih baterija s još jednog uspješnog izleta u dobrom spoju iskusnih planinara i oni koji su prvi put osvojili vrhove iznad 1.500 metara.
Slijedeći veći pohod pazinski planinari planiraju 26. i 27. srpnja 2014. usponom na najvišu planinu bivše Jugoslavije – Triglav.

Napisao i snimio Anton FINDERLE

foto1 foto2 foto3 foto4

 

Opću planinarsku školu završilo više od 60 polaznika u Pazinu i Puli

Protekle nedjelje (01. lipnja 2014.) su u Planinarskoj kući na Koritima podijeljene diplome za više od 60 polaznika Općih planinarskih škola u Pazinu i Puli, u sklopu proslave Dana planinarskog društva “Glas Istre”, inače najvećeg istarskog planinarskog društva.
Nakon duljeg vremena prva je Opća planinarska škola u Pazinu u organizaciji lokalnog planinarskog društva Pazinka i Stanice planinarskih vodiča Istra, polučila neočekivani odaziv i na kraju je školu završilo čak 43 polaznika. Osim iz Pazina, školu su prošli Kanfanara, Kašelira, Rovinja, Buzeta, Trviža, Tinjana, Gračišća, Motovuna, Cerovlja, Potpićna, Karojbe i Brkača učiti o osnovama planinarenja. Obrađivale su se teme: povijest planinarstva, pripreme i boravak u planini, opasnosti u planini, meteorologija, orijentacija, osnove alpinizma, osnove speleologije, prva pomoć u planini, gorska služba spašavanja, zaštita prirode i još puno toga….
Škola
se je održala u razdoblju od 14. ožujka do 31. svibnja 2014. godine, na način da se teoretski dio nastave održavao jednom tjedno u prostorijama Društvenog centra Veli Jože u Pazinu, a praktični dio dva puta mjesečno terenima Ćićarije i Učke, Grobničkih alpi i Gorskog kotara. Predavači su bili vodiči, članovi GSS-a, speleolozi i iskusni planinari a nedjeljom su izleti s praktičnom primjenom stečenog znanja. Diplome je podijelila koordinatorica škole Patricija Jedrejčić iz PD Pazinke, Vladimirom Fornažarom, predsjednikom društva, te Sašom Kardinarom, pročelnikom Stanice planinarskih vodiča i Vladimirom Rojnićem, predsjednikom IPS-a. Uz diplome, pazinski su školarci odradili i vježbu iz kretanja po stijeni Brajkovog vrha.
Pulskom dijelu školaraca diplome su uručili Ljubiša Ivković, predsjednik PD Glasa Istre, voditelj škole Darko Lukšić te Rojnić.
Među polaznicima posebno su pohvaljeni Moris Žiković, Ljiljana Kragulj, Roberto Vošten i Lia Floranti. Prije uručenja diploma članovi i polaznici škole su prošli stazu od Brguca preko Bresta pod Učkom do Planika do Korita i Brguca.
Uz pohvale svima za završetak škole, održano je polaganje kamena temeljca za nove sanitarije, koje će se graditi nedaleko sadašnje planinarske kuće. U svom govoru Ivković je naglasio kako
je veliku ulogu i doprinos u pribavljanju sredstava Grada Pule i Istarske županije imao Mirsad Neslanović, koji će sudjelovati u novačnom iznosu od 60.000 kuna, dok bi natječajem preko Hrvatskog planinarskog saveza se moglo dobiti oko 20-tak tisuća kuna. Radovi na WC-u se planiraju izvesti do kraja ljeta. Za slijedeću godinu je najavljena priprema dokumentacije za uređenje unutrašnjosti i fasade kućice. – Veoma sam ponosan što smo kao Društvo u našem gradu i županiji prepoznati kao vrlo dobro organizirano i ozbiljno Društvo, što se ne odražava samo kroz pomoć koju su nam pružili, već i u načinu kako nas oni vide, rekao je Ivković.

Javno prinanje dodijeljeno je Aldu Buršiću za obnašanje dužnosti predsjednika PD Glas Istre u periodu od 2009. do 2013. godine, dok je dvojac Tahir Kogej i Davor Kablar pohvaljen za najveći broj dežurstava u planinarskoj kući Korita.

fotografija skupna

Očišćena i označena jedna od najljepših istarskih staza

Čak 14 članova, volontera i polaznika Opće planinarske škole Planinarskog društva Pazinka odazvalo seje pozivu društva na akciju čišćenja i markiranja staze koja vodi od Grdosela prema Zelengradu i Velikom Slapu protekle subote (31. svibnja 2014.).
Staza se nalazi na Pazinskom planinarskom putu, koji spaja Pazin s najvišim vrhom Ćićarije – Velikim Planikom. Podijeljeni u dvije grupe, jedna je čistila i označavala stazu od Grdosela do Zelengrada, a druga od raskršća nedaleko Zelengrad do Velikog Slapa. “Naoružani” kosirima, škarama i drugim pogodnim alatom učinili su boravak na jednoj od najljepših istarskih predjela sigurnijim i učinili iskorak u prepoznavanju ljepota Središnje Istre. Jedna od zanimljivijih atrakcija na stazi je postao i bor koji je ispiljen tako da je pretvoren u tunel. O atraktivnosti staze govore i mišljenja Grdoseljana da se svakog vikenda zaustavljaju brojni auti kako bi pohodili ove netaknute istarske predjele.

Akcija je završila kako i priliči planinarskom duhu – zajedničkim roštiljem pokraj malonogometnog igrališta nedaleko sela Bašići.

vizure staze ceka na polju

tunel

planinarska pozitiva2